уторак, 13. јун 2017.

Punjena guska

       Nijedno društvo ne želi da postanete mudri ! To je protivno nameri svih društava. Ako su ljudi mudri oni ne mogu biti pokoreni, a ako su inteligentni, ne mogu biti eksploatisani, ne mogu biti primoravani na mehanički život, da žive život kao roboti - androidi . Oni će braniti svoju individualnost, osećaće miris pobune oko sebe jer  žele da žive u slobodi.
       Sloboda dolazi sa mudrošću, istinski to je neodvojivo, a ni jedno društvo ne želi slobodne ljude, bilo ono komunističko, fašističko, kapitalističko,hindu, muslimansko, hrišćansko. Nijedno društvo ne želi da ljudi koriste sopstvenou inteligenciju, jer kad počnu da je koriste postaju opasni. Opasni po establišment koji je na vlasti, opasni po imućne, opasni po svaku vrstu ugnjetavanja, eksploatacije, zabrana. Opasni po crkve, opasni po države, opasni po nacije. Zapravo mudar čovek  već je u vatri, živ u plamenu. On će radije umreti nego biti rob. Smrt mu neće biti bitna, jer on ne može prodati svoj život radi svakakvih gluposti i glupim ljudima.
On im ne može služiti . Stoga su društva kroz vekove, ljude učila tj snabdevala i manipulisala  lažnim saznanjima.
       To je glavna uloga škola, koledža, univerziteta. Mudrost traži potpuno drugačiji pristup, dijametralno različit pristup. Konvencionalno znanje je postalo kao kloniranje tj. nametanje uma. Mudrost je stanje bez  tog nametnutog opterećenja uma).  Znanje formira jednu ogradu (lepu ambalažu, kao npr. flaša sa slikama) ali to je ipak jedna ograda, lepo pakovanje, kalup. Živo biće ne trpi ograde i kalupe i ne može da trpi da bude spakovano. Na žalost mi učenike samo kao da pakujemo u neku lepu ambalažu, kao što to radimo sa prženim krompirom u šarenom pakovanju čipsa, paradajza u kečapu,  naši učenici i njihovo znanje počinju da liče na lepo napunjene i spakovane guske, ali oni su napunjeni raznim smećem za njihov um, ma kako sve to spolja možda lepo izgledalo kao neka ambalaža.
         Znanje ima neki svoj način akumulacije odnosno čudne osobine umnožavanja i multiplikacije, ono uvek nastavlja da se umnožava. Znanje neće da poštuje ,,kontrolu rađanja,,. Ako  znate jednu stvar, ona će vas uvek voditi do druge, jer svaki odgovor sa sobom donosi deset novih pitanja i opet isto, sledećih  deset odgovora, donosi još sto novih pitanja za vas, i tako se sve širi. Sve raste i vi se na kraju gubite.
        Pitate se: Zašto sam i dalje neuk (glup)? Evo zašto: još niste izašli iz iluzije znanja, iluzije uma. Izađite iz ,,uma,, . On je samo ona boca, ambalaža,  koju pominjem. Otpustite um … um je samo ideja, nije stvaran, fiktivan je, kao fantazija, sačinjen je od iste materije kao i snovi. Jednostavno možete izaći iz njega, a najbolji trenutak je baš sad.( Dr Pritam Singht) Samo ovo saznanje je zapravo sjajan uvid:  Zašto sam i dalje u stvari tako neuk, a imam sva ta akademska zvanja?  Prihvatite činjenicu da su sve one vaše godine sticanja znanja protraćene.    
         Prevaziđite to !  A kada budete van uma, bićete van boce. Razumete, ,,guska,, je oslobođena ! kao i sva sloboda neba, i sloboda samospoznaje… Takozvani učeni, obrazovani, edukovani, nastavljaju da žive u svetu sopstvenih iluzija i fikcija. Nemaju predstavu o realnosti – razdvojeni su od realosti. A ono što je stvarna realnost može učiniti život vaš radošću i blaženstvom.  Reč ,,Bog,,nije Bog, reč nije ljubav ….siroti ljudi koji pričaju o ,,Bogu,,  i ljubavi,  propuštajući sjajnu mogućnost . Možda su saznali nešto, možda su saznali šta je Bog, možda su postali upoznati sa misterijama ljubavi , ali svet uvek krije istinu i reč im prekriva oči, oči svih edukovanih ljudi, prekrivene su teorijama, dogmama , verovanjima koja oni i ne vide , jer nisu transparentni , dok je mudrost transparencija, nepomućena vizija – nepomućena raznim mislima, nepomućena dignutom prašinom, nezaprljana.
        Pojedinac mora da se čisti svakog trenutka jer prašina se skuplja na našem ,,ogledalu,, svakog trenutka, to je prirodni proces. Dok sedite to ogledalo kao i ono u vašoj  sobi skuplja prašinu, čak i noću i  kad se ništa ne dešava, kad su zatvoreni prozori i vrata,  i dalje se prašina skuplja i taloži na ogledalu, jer su čestice prašine u samom vazduhu. Svako jutro morate obrisati to ogledalo . Pojedinac mora više biti  svestan tih unutrašnjih misli i tog unutrašnjeg ogledala, unutrašnje sposobnosti refleksije, svakog trenutka morate čistiti prašinu.  Obično ja to ovako kažem: Svakog trenutka sanjasin* mora da umre za prošlost i da se ponovo rodi. Tako će ostati transparentan, a njegovo ogledalo će biti uvek čisto. Tada neće postojati ništa što bi zaklonolo njegov čist vidik , tada odraz neće biti ni hrišćanski ni hindu ni musliman ni budista. Tada je on jednostavno ogledalo, samo ogledalo i refleksija  svega što stvarno jeste, unutra i spolja, Takvim čistim odražavanjem se rađa  mudrost. Mudrost je cvetanje vaše transparentnosti, prosvetljenje vašeg unutrašnjeg bića, to je ono čime se mi tragaoci ovde bavimo.
       Zapravo uloga učitelja je da poništi sve ono što vam je ovakvo društvo učinilo. A to je ustvari kao  neki anti – univerzitet  anti škola, anti koledž, on nije tu da bi vam saopštio znanje već da vam saopšti nešto potpuno drugo, neke druge dimenzije. Ovde smo se okupili da pokrenemo sasvim drugačiji  proces u vama, tako da možete da izađete iz vaših takozvanih skripti znanja, reči, teorija i da postanete jednostavni, obični . Moći će te postati sve što hoćete , naravno bez nekakvih preterivanja . Ja lično veličam jednostavnost svesti, ne učim vas da budete super čovek...   
    
*Poruke sa istoka /La vida decode/ Ovo je jedno Oshovo predavanje iz 70.tih godina, manje korekcije prevoda su moje 13.6.17. /Malva Rosa/  


Нема коментара:

Постави коментар